KAMENSKO

PROJEKTI

PRIVATNA ARHIVA

Kratka povijest Kamenskog od osnutka do propadanja

Odlukom Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije od 15. listopada 1949. na predlošku „ostataka“ sredstava i kadrova vojne proizvodnje, u Zagrebu se osniva Kamensko, poduzeće za proizvodnju konfekcije namijenjene širokoj potrošnji. Od samih početaka vidljiva je njegova orijentiranost na vanjsko tržište; prvi izvoz ostvaren je 1954. godine u zemlje Bliskog istoka, da bi se zatim počelo izvoziti u više zemalja Europe. Orijentiranost na izvoz rezultirala je povećanjem potražnje za radnom snagom, potrebom za proširenjem kapaciteta i modernizacijom proizvodnih tehnologija. Sredinom pedesetih počela je nadogradnja i poboljšanje građevinske infrastrukture, u pogon se puštaju novi proizvodni kapaciteti, ili se postojeći domehaniziraju, te se zbiva daljnja nadogradnja građevinskog objekta, a 1958. godine proizvodnja se širi i na proizvodnju rublja. Uspješnost tvornice očituje se otvaranjem novih pogona: 1962. u Grižanima se otvara pogon odjeće, a uskoro (1963.) i u Gračacu. Osnivanje trgovačke mreže „Standard konfekcija“ rezultat je udruživanja maloprodajnih objekata Kamenskog s drugim proizvođačima u razdoblju od 1964. do 1973. Brojnim povećanjima proizvodnih, skladišnih i poslovnih kapaciteta, posebice u Zagrebu[9], do kraja 1973. godine ukupan proizvodni poslovni prostor povećan je u odnosu na kapacitete iz 1952. za osam puta. Godine 1971. osnovana je služba za automatsku obradu podataka s ciljem daljnje modernizacije.

Usklađujući svoju organizaciju s Ustavom iz 1973. godine i Zakonom o udruženom radu, Kamensko se organizira kao radna organizacija (usp. Skraćeni prospekt 2004), što je u formalno-pravnom smislu značilo samorganiziranje radnika/ca u vođenju i upravljanju organizacijom te objedinjavanje poslovnih i radnih jedinica u jedinstvenu organizaciju i proces rada[10]. Srednjoročni plan za razdoblje od 1975. do 1980. godine predviđao je modernizaciju proizvodnih kapaciteta i rekonstrukciju svih pogona. Tijekom 1977. godine obavljena je modernizacija proizvodnje rublja i pogona u Gračacu. Prema riječima radnice Klare, tvornica je u to vrijeme organizirala edukacijske tečajeve krojenja i šivanja za radnice, a onima koje su iskazale volju, plaćala je doškolovavanje, no ta je praksa bila prekinuta i prije pada socijalizma.

Kamensko od svog osnutka kontinuirano prati razvoj konfekcijske tehnologije i stalnim investiranjem održava visok stupanj automatizacije proizvodnje.[11] U skladu sa Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća, Kamensko je od 1993. godine registrirano kao dioničko društvo[12] a novim se investicijama, odnosno dokapitalizacijom, u pogone uvodi vrhunska tehnologija, što je za posljedicu imalo značajan porast kvalitete proizvoda nužnih za povećanje konkurentnosti na domaćem, a osobito stranom tržištu. (Skraćeni prospekt 2004: 11) Praćenjem modnih kretanja i prilagođavajući se potrebama tržišta, Kamensko d.d. provodi rekonstrukciju pogona rublja te 1996. godine zaokružuje proizvodnu liniju ženskog programa. Usporedno s reorganizacijom i informatizacijom te širenjem poslovnih kapaciteta, Kamensko radi na stvaranju prepoznatljivog branda na međunarodnom modnom tržištu.[13] Do 2006. Kamensko je poslovalo s dobiti, a preko 90 posto proizvoda proizvodilo se za najveće svjetske marke te izvozilo najviše na zapadnoeuropsko tržište. Prvi pad prihoda[14] počinje 2005. i temelji se na padu prodaje u inozemstvu, iako već zatvaranje pogona u Grižanima u 2004. godini nagovješćuje prve poslovne probleme. Sljedeće tri godine bilježe kontinuirani pad proizvodnje, broja zaposlenih i pad prihoda. Osim pada broja zaposlenih smanjivao se broj produktivnog osoblja, a povećavao broj „režijaca“. Zbog zakonskih odredbi o zaštiti radničkih prava radnice/i koje/i nisu mogle/i biti otpuštene/i, promicane/i su iz pogona u tehničko osoblje.

Krajem 2009. godine gubitak Kamenskog je 40 posto veći od cjelogodišnjeg prihoda, a nesolventnost se prije svega odrazila na nemogućnost isplate plaća radnicama. Slijedi drastičan pad prihoda od prodaje, prispjeće dugoročnih obveza i umnožavanje minusa u poslovanju koje se rješavalo kratkoročnim bankovnim kreditima i zajmovima, a što se pripisuje lošem menadžmentu, marketingu i proizvodnoj ponudi. Nakon toga slijede nepodmirivanja poreznih obveza i neplaćanje doprinosa zaposlenicima, te 2010. godine i neisplata plaća zbog čega dolazi do štrajka zaposlenika/ca i obustave radnog procesa. Ukupna potraživanja radnica za neisplatu pet plaća i troškova prijevoza u trenutku stupanja u štrajk 2010. iznosila su otprilike 9 milijuna kuna. Prema brojnim medijskim natpisima dug Kamenskog prema državi u doprinosima i porezu u tom je trenutku iznosio 25 milijuna kuna[15]. Prosječan broj zaposlenih radnica/ka 2004. godine bio je 1 546 zaposlenica/ka što je, prema Aničinim riječima, otprilike 300 manje nego 1995.

Tvornica Kamensko prošla je kroz tri perioda postojanja koja se u nekim elementima preklapaju. Prvi je od osnutka 1949. do ukidanja radničkih savjeta 1997/8. To je razdoblje kontinuiranog razvoja tvornice, ulaganja u nju, širenja poslovanja i ostvarivanja dobiti. No, ujedno i ravnopravnosti spolova, doškolovavanja radnica, velike uloge radnica u procesu odlučivanja o poslovanju te maksimalne zaštite radničkih i socijalnih prava poput plaćenih prekovrmenih sati i legaliziranom radu u tri smjene. Zanimljivo je da je to period koji obuhvaća ratno razdoblje karakterizirano gubtikom dijela tržišta ali unatoč kojem se ostvaruje dobit, informatizira tvornica i otvaraju maloprodje. Drugi period mogli bismo nazvati tranzicijom Kamenskog što je period od 1996. do 2006. – period ukidanja plaćanja prekovremenih, ukidanja radničkih savjeta i uvođenja radničkih vijeća koje uprava ne saziva ili ako ih saziva ne daje im financijske izvještaje, dakle period koji označava gubitak radničke kontrole nad poslovanjem. Ujedno to je i razdoblje kada se više ne ulaže u razvoj tvornice iako ona i dalje posluje s dobitkom i period kada počinje padati broj zaposlenih, nastaju prvi tehnološki višci i zatvaraju se pogoni izvan Zagreba. Treći period je zapravo jako kratak period od svega 4 godine, a karakteriziran je progresivnim propadanjem Kamenskoga. To je period od 2006. kada u tvornicu ulaze „Kutlini ljudi“. Period označen prvom godinom kad Kamensko posluje s gubitkom, kad se broj zaposlenih drastično smanjuje, kad je uprava sve bahatija prema radnicama i kad radnice nemaju apsolutno nikakvu ni kontrolu ni uvid u poslovanje, a kamoli odlučivanje. To je ujedno period sve većih kršenja radnih prava, sve većih pritisaka na pojedince koji se usuđuju digniti glas. Period kad je sve o čemu se priča širenje tržišta, a sve što se događa je smanjenje tržišta. Period koje radnice karakteriziraju kao „nebrigu uprave za poslovanje“. Na koncu to je period štrajka glađu, stečaja bez preustroja tvornice i važnog primjera radničkog otpora u Hrvatskoj.

Tekst: Andrea Milat